|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mislim da ludim
Krećem se prebrzo
Jednostavno,
Ne mogu stati
Htio bih reći
Ali već sam daleko...
Malo parfema
Ceste pod noge
Tako, dok stojim, putujem
U zadnjem džepu broj
Telefona, jednom ga možda
Okrenem
Postoji li negdje kirurg,
Čije su ruke čarobne
Da tako rastegne moje tijelo
da kada odem,ostanem...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ruke
tisuce malih bogova
silaze nocas skriveni
u kisnim kapima
na moje lice padaju
kao da se igraju
zivota u koraku
smisljam pravu rijec
za ono sto se naziva
hod zatvorenih ociju
medju prste zapetljan
zadnje cigarete dim
cuva me od mene samoga
a ja.. ruke prodajem
prvom sto me dotakne
i udari poljupcem...
a ja.. ruke prodajem
prvom sto me dotakne
i udari poljupcem...
tisuce malih bogova
silaze nocas skriveni
u kisnim kapima
na moje lice padaju
kao da se igraju
zivota u koraku
a ja.. ruke prodajem
prvom sto me dotakne
i udari poljupcem...
neka mi..
neka mi vjetar s juga
osmijeh vrati na lice
kao da me nikad nije..
nije bilo tu..
neka mi..
neka mi vjetar s juga
osmijeh vrati na lice
kao da me nikad nije..
nije bilo tu..
kao da me nikad nije bilo tu...
Albino
predivno se krećeš prema meni
puniš sobu kojom jesam
žena s licem svih žena
smežurane kože od ljubljenja
sviram i mazim za tebe
svaku tipku što me voli
zato stavi okvir na moj lik
s usana tvojih kaplje jedini mir
bijela poput albino jutra
ti liječiš moj glas
držiš mi pogled dok te gledam
rasteš dijete dok sam malo
sve do prvog sunca što me nosi
da potonem u tvoje kosti
Jedna od onih bez naslova
ukradi konop strpljivo
ispleti čvor po čvor
dobro zaveži tako
svaki pokret moj
žicom zategni
tanki gospodski vrat
sve što možeš izbjegni
otmi mi zrak
uguraj tijesno
u mini kutiju šibica
pošalji nas poštom
na kraj svijeta
na kraj svijeta
pa se potrudi
da nitko ne sazna
gdje vodi naš trag
ni novu adresu
najmanjih ljudi
zaljepi nas žešće
u vatu šećera i dima
ušapni korak
nek pršti tišina
nek prsne tišina
ukleši svijet za mene
u mrežu ludila i mjene
da zapnem kad krenem
i padnem na tebe
sada me poništi
sve mane izbroji
sada me poništi
izmisli novoga mene
· astronaut
mornari na zvijezdama...
sa slomljenim jedrima
signale salju u noc...
do tvojih prozora
i boce sa porukom...
plutaju svemirom
umjesto rijeci ti nose
miris mjeseca
izadji na prstima
i sa usnulih krovova
mahni jednom u noc
s antenama
astronaut pokriven
do usiju nebom
zove te kroz noc
astronaut pokriven
do usiju nebom
zove te kroz noc
mornari na zvijezdama...
sa slomljenim jedrima
signale salju u noc...
do tvojih prozora...
astronaut pokriven
do usiju nebom
zove te kroz noc
astronaut pokriven
do usiju nebom
zove te kroz noc
· xtc
nisam siguran kada...
cu otici iz grada...
avionom ili brodom...
mozda sam ili sa tobom
u svakom gradu moja kuca,
u svakoj kuci moja luka
najbogatiji na svijetu
sa slobodom sam u dzepu
a tvoj poljubac mi treba
samo da doguram do jutra
padobran da lakse s danas
padnem ja na sutra
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
jos uvijek...
ja sam bolest na dve noge
kao igla sto te bode
i tetovira ti srce
ja samo lose sto vuce
a tvoj poljubac mi treba
samo da doguram do jutra
padobran da lakse s danas
padnem ja na sutra
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
mi smo tu...
mi smo tu...
mi smo...
daleko od zvijezda jos uvijek...
· mravi
moj telefon zvoni
ostavi poruku
trenutno nisam na zemlji
stanujem u svemiru
pretvorio sam prste
u perje i vjetar
u strujama se valjam
kao jastuk
podijeli sa mnom krevet,
dotaknut' cu te krilom
na mome dlanu sjaji ponocno nebo
gradovi za nas su previse mali
s nase visine ljudi postaju mravi
i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali
moj telefon zvoni
ostavi poruku
trenutno nisam na zemlji
stanujem u svemiru
gradovi za nas su previse mali
s nase visine ljudi postaju mravi
i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali
vjeruj mi
sve sam to vec vidio
s nase visine ljudi postaju mravi
i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali
· odlucio sam da te volim
odlucio sam da te volim
nadam se da ovo nije pjesma
odlucio sam da te volim
i pustim prasinu da zivi
dok je ne zaprosi vjetar
i prenese preko praga od sada
da
sad gledam kroz tvoje oci
ti si nisan na licu moga andjela
oprosti mi sto odlazim
ja nikada ne ostajem
odlucio sam da te volim
i onim cega se najvise bojim
abortusom i atomskom bombom
ti i ja smo taoci visina
sve dok se zemlja ne oduzi oblacima
bez imalo sebe
da
sad gledam kroz tvoje oci
ti si nisan na licu moga andjela
oprosti mi sto odlazim
ja nikada ne ostajem
Zid
poljubi prvo one nesrecne
pa onda smiri one nemirne
lutkama sasij male haljine
i lovcima zategni lukove
pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan
u mojim hladnim kisnim sobama
na zidu crnis cistog crnila
to je zid, to je zid
iz crnog, mrtvog, praznog mrtvila
pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan
mi smo slobodni, mi smo slobodni
ja sam rodjen sasvim sam
rodjen sasvim sam
pomiri pse i macke recima
nahrani gladne svojim ocima
dodirni dlanom nedodirljive
i spasi nas neuhvatljive
pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan
zajasi vetar prema brdima
u brdu kamen, sol u nedrima
to je zid, to je zid
mrzim senke nasih godina
pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan
mi smo slobodni, mi smo slobodni
ja sam rodjen sasvim sam
rodjen sasvim sam
kornjača
mogu biti gadno strpljiv
čekati do zauvijek
ako to te čini sretnom
hodam poput kornjače.
namamljeni smo na svjetlo
tko glumi sunce ispred nas
kao da smo jedno tijelo
još ti čujem srca bat.
sanjam da me skupljaš srećo,
svaki dio slomljenog,
spustiš me na svoje grudi
gdje te ljubim slobodno.
jer oduvijek te tražim,
tebe. ti što me učiš plakati
zato brani se kad uđem
želim te zaslužiti.
možeš li me vidjeti
u licu onog s kojim živiš,
možeš li me pronaći
u sebi, u sebi
gdje se dajem sav,
gdje me imaš svog
gdje se krije san,
san u oku kornjače..
gdje je to gdje smo mi
kad sve su priče suvišne
prodat ću za dodir tebe
sjećanje u bescjenje
blizina
čekajući da ti priđem
oznojio sam dlanove
razvukao glavu u oblake
i šutio blizinu
krio se u magli
zadimljene kocke
gledao te kako plešeš
mislio sam da sam ti
ja stojim uz tebe
i samo blizina dijeli me
od istine tvoje
podijeli malo sline sa mnom
skini moje mote
slušaj divan zvuk
dok te kružim
ja stojim uz tebe
i samo blizina dijeli me
od istine tvoje
Atoma satanica
Krevet je tiho gnjezdo mesa
večera što nas čeka
već odavno hladi se
Napravi najgušći mrak
ugrizi me za vrat
stjeranog u kut
uvijek korak ispred mene
izmakni usne kada krenem
Zakrpaj šapat ove sobe
Magika naše male kuće
koliko se stavlja soli
...odjebi...
hoću da me boli
Jahao bih tvoju kosu
Ali bojim se da
nisam stvaran
Loša gluma uvijek
Dve, tri riječi viška kaže
toliko bolje je kada
šutim,
zato,
ne pokazuj prstom gdje ne vidiš
ne diži pogled svoj na mene
odbijam biti zaljubljen u tebe...
Jahao bih tvoju kosu
Ali bojim se da
nisam stvaran
Tvoje je poljubac u vrat
samo trzaj vremena
samo hrpa stanica
samo kaos uredan
ništa više nikada i ništa više
Tvoje je poljubac u vrat
samo trzaj vremena
samo hrpa stanica
ništa više nikada i ništa više
Sada je tako sve dok
Sada je tako sve dok
Sada je tako sve dok
ne bude drugačije
Otjeraj
Vratimo se unatrag
Kada su stvari krenule
Nizbrdo za nas
Kakvu priču prodaješ
Laži izlaze iz mene
Čim usta pomaknem
Moja riječ nema smisla
Vrijeme je da zečepim
Udahnem i prihvatim
Kada znaš kolko sam glup
Preuzmi teret na sebe
Objasni zašto smo tu
i zašto svatko od nas
Od sada diše za sebe
i ima vlastiti kraj
Ne daj da te povrijedim
Još jednom dignem ruku
da te udarim
Otjeraj me od sebe
jer ja nikada neću naći
dovoljno snage da odem
Kada znaš kolko sam glup
preuzmi teret na sebe
objasni zašto smo tu
i zašto svatko od nas
od sada diše za sebe
i ima vlastiti kraj
otjeraj me od sebe
jer ja nikada neću naći
dovoljno snage da odem
vratimo se unatrag....
I miss you
Hello there
The angel from my nightmare
The shadow in the background of the morgue
The unsuspecting victim
Of darkness in the valley
We can live like Jack and Sally
If we want
Where you can always find me
And we'll have halloween on christmas
And in the night we'll wish this never ends
We'll wish this never ends
I miss you
Where are you?
And I'm so sorry
I cannot sleep
I cannot dream tonight
I need somebody and always
This sick strange darkness
Comes creeping on so haunting every time
And as I stared I counted
The webs from all the spiders
Catching things and eating their insides
Like indecision to call you
And hear your voice of treason
Will you come home
And stop this pain tonight?
Stop this pain tonight
Don't waste your time on me
You're already the voice inside my head
I miss you
You're already the voice inside my head
I miss you
Coma White
There’s something cold and blank behind her smile
She’s standing on an overpass
In her miracle mile
(coma):
You were from a perfect world
A world that threw me away today
Today to run away
A pill to make you numb
A pill to make you dumb
A pill to make you anybody else
But all the drugs in this world
Won’t save her from herself
Her mouth was an empty cut
And she was waiting to fall
Just bleeding like a polaroid that
Lost all her dolls
(coma):
You were from a perfect world
A world that threw me away today
Today to run away
A pill to make you numb
A pill to make you dumb
A pill to make you anybody else
But all the drugs in this world
Won’t save her from herself...
Heart- Shaped box
She eyes me like a pisces when I am weak
I’ve been locked inside your heart-shaped box for weeks
I’ve been drawn into your magnet tar pit trap
I wish I could eat your cancer when you turn back (alt: ... when you turn black)
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait! (alt: hate! haight!)
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice
Meat-eating orchids forgive no one just yet
Cut myself on angel’s hair and baby’s breath
Broken hymen of your highness I’m left black
Throw down your umbilical noose so I can climb right back
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice
She eyes me like a pisces when I am weak
I’ve been locked inside your heart-shaped box for weeks
I’ve been drawn into your magnet tar pit trap
I wish I could eat your cancer when you turn back (alt: ... when you turn black)
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Hey! wait!
I’ve got a new complaint
Forever in debt to your priceless advice
Your advice (x3)
Doll parts
I am doll eyes
Doll mouth, doll legs
I am doll arms, big veins, dog bait
Yeah, they really want you, they really want you, they really do
Yeah, they really want you, they really want you, but I do too
I want to be the girl with the most cake
I love him so much it just turns to hate
I fake it so real, I am beyond fake
And someday, you will ache like I ache
Someday, you will ache like I ache
I am doll parts
Bad skin, doll heart
It stands for knife
For the rest of my life
Yeah, they really want you, they really want you, they really do
Yeah, they really want you, they really want you, but I do, too
I want to be the girl with the most cake
He only loves those things because he loves to see them break
I fake it so real, I am beyond fake
And someday, you will ache like I ache
Someday you will ache like I ache
Zaboravim na sve
Nema osjećaja
Tek tu i tamo
dotakne me ljubav
ljutnja možda
a onda opet
postajem prazna
nema slike, nema tona
nema inspiracije
nema potrage za razlozima
nema analize...
ima me a kao da me nema....
Narančasta tekućina na dnu
Podrhtava u ritmu smijeha
Slova iskaču, jedno za drugim
u potpunoj nepredvidivosti
Divim se
Konačnoj sposobnosti da vladam situacijom
U potpunom ludilu
priznavanja i laži
ja sam kip
što stoji zaleđeno
na križanju tvojih pretpostavki
i mojih zabluda
Igram se, pomišljam
Opet se igram i to me veseli
Nikada nisam ni prestala micati usnama
u ime nekih drugih likova
Samo sam to činila manje primjetno
Možda su predrasude o ponosu imale veze s time
Ali ti znaš tko sam ja
Možda i bolje no što želiš znati
Dok bježiš u okrilje savršenstva,
znaš da sam ondje
Dio mene, sjećaš se?
Volim krugove jer nemaju ni početak ni kraj...
Svi znate da me to ludo zabavlja
Gotovo kao kad nervozna sjednem za bubnjeve koje ne znam svirati, i lupam neki ritam koji samo mene asocira na neku pjesmu i onda se počnem derati i pjevati , i baš mi to dobro zvuči...
I onda se smirim. Smirim se kao kad povučem prvi dim cigarete nakon napornog dana, kad pomislim da sam baš to zaslužila.
Onda budem umorna pa mi dođe da se smijem. Da se smijem bez razloga, da se smijem od smijeha. Ponekad mi dođe i da napišem post bez ikakvnog smisla i reda, o čudim raspoloženjima koja me obuzimaju. I da bude gol taj post, bez plašta metafore. I da stavim brdo smajlija koje nikada nisam koristila.
Nekad se baš zagledam u sjene i onda mi se čini da vidim neke neobične likove, neke poruke iz druge dimenzije. Onda pomislim da patim od nekog teškog oblika paranoje i poželim otjerati takve misli, kao i potrebu da ih s nekim podijelim. 
Ponekad me može ludo iživcirati tehnologija i svi mogući kvarovi i poteškoće milih nam tehnoloških čuda. Nikada se neću pomiriti s time da je jedan običan stroj pametniji od mene.
Još me može naživcirati i nepravda,ali to me više onako izbaci iz takta i osjećam se bespomoćno pa mi dođe da plačem samo a onda se opet sjetim da su svi koji plaču ona riječ na p... 
Šalim se, ali moj tata uvijek kaže da su dečki koji plaču p... A ja sam cura tako da imam dobar izgovor
Nekad me uhvati užasan osjećaj da ću umrijeti, baš u tom trenutku... Onda počnem činiti lude stvari koje čine ljudi koji misle da umiru. A kasnije, kad ne umrem mi to bude baš smiješno
Razveseliti me može milijun malih stvari... Kad vidiš trogodišnje dijete koje jedva hoda a već nabada po kući u tvojim štiklama i pjevuši scummy, ne možeš ostati ravnodušan, kao ni kad te to isto dijete zagrli i kaže da te voli, a još niti ne zna što znači voljeti. Razveseliti me može kad mi draga prijateljica uleti u auto s hello kitty kopčom za kosu koju je ižicala od neke klinke, samo za mene
Sretna sam kad sunce sja onak baš jako i kad je dan kao stvoren za rolanje. Sretna sam i kad pada kiša a ja nemam kišobran i onda slušam glazbu i idem ulicom i zabrijem da sigurno izgledam kao u nekom romantičnom filmu, a u biti izgledam samo pokislo
Uvijek me razveseli uspjeh i optimizam ljudi koje volim. Veseli me i zagrljaj istih, kao i njihove reakcije kad napravim nešto lijepo za njih, bila to i sitnica... Razveseli me i kad mogu pomoći nekome. Uvijek sam nekako to smatrala poantom života. Bitno je da smo u osnovi dobri ljudi, i to je to.
Predobar je osjećaj kad sam u društvu i kad počne pjesma koju svi volimo, pa se razbacamo
I kad samo komuniciramo pogledima…
I kad se vozim bezveze uokolo i odvrnem chick habit i onda se derem i mlatim kosom kad se zaustavim na semaforu a ljudi zbunjeno gledaju u mene
Volim večeri provedene u besciljnim sprdnjama, i razgovorima o životu, koje obično završe tako da se svi volimo i svi smo si super i moramo to podijeliti jedni s drugima.
Volim subotu ujutro kad popijem kavu i pomislim da je subota
Volim spoznaju da je život prepun lijepih i nezamjenjivih trenutaka, bez obzira na sve, i da me ovaj post jako razveselio..
(And miles to go before I sleep)...
Ruke mi mirišu na naranče
Sanjam da ubijam mrave
Velike mrave
Bojim se i paranoična sam
I ljuta sam, znaš
Ne volim taj osjećaj
Nimalo
U nedorečenosti ideja
Želim biti bezobraznija
Nego što mi pamet dopušta
Sve što mi se vraća odbija se od stakla
I znam da je i ovoga puta samo fikcija
Sanjam da sam predmet misli
Dok me gazi vagon okoline
Čujem riječi koje nisu izgovorene
I vidim slova koja nisu napisana
Brišem retke nadajući se boljemu
A svaka nova iluzija
Ne nalazi riječi
Dovoljno prigodne da ju osvijetle
Ordenje za poraze
Sada spremam pod krila
Ne zaboravi
Ništa se s tim ne može usporediti.
Jesi li to ti
Zaključani u kapi kiše
Sanjamo da letimo
Daleko
Iza onog oblaka
Što te podsjeća na zeca, kažeš
Pružamo ruke izboranih dlanova
Prema magli satkanoj od tajni
šššš
Ne reci ni riječ
Ne dotiči stijenku
Mi nismo slobodni
Ni jučer
Ni danas
Ni dan poslije
Work me Lord
Work me Lord, work me Lord.
Please don't you leave me,
I feel so useless down here
With no one to love
Though I've looked everywhere
And I can't find me anybody to love,
To feel my care.
So ah work me Lord, whoa use me Lord,
Don't you know how hard it is
Trying to live all alone.
Every day I keep trying to move forward,
But something is driving me, oh, back,
Honey, something's trying to hold on to me,
To my way of life.
So don't you forget me down here, Lord,
No, no, no, no, no, no, no, no, no,
Ah, ah, don't you forget me, Lord.
Well I don't think I'm any very special
Kind of person down here, I know better,
But I don't think you're gonna find anybody,
Not anybody who could say that they tried like I tried,
The worst you can say all about me
Is that I'm never satisfied. Whoa.
Whoa, oh, oh, work me Lord, hmm, use me Lord,
Please, honey, don't you leave me,
I feel so useless down here.
I can't find me anybody to love me
And I've looked around,
I've looked everywhere, everywhere
And I can't find me anyone to love,
To feel my care.
So honey don't you go and leave me, Lord,
No, no, no, no, no, no, no, no,
Honey, don't you go off and leave me, Lord.
Can't I show you how hard it is
Trying to live when you're all alone.
Everyday I keep pushing,
Keep trying to move forward
But something is driving me, oh, back,
And something's trying to hold on to me,
To my way of life, why.
Oh please, please, oh don't you go and
Forget me down here, don't forget me, Lord.
I think that maybe you can ease me,
Maybe I can help you, said uh whoa,
Oh please, please, don't you go and leave me Lord,
No, no, no, no, no, no, no, whoa, whoa please,
Hmm please, don't you leave me, Lord.
Janis Lyn Joplin (January 19, 1943 – October 4, 1970)
Želim biti tvoje samljeveno kestenje
što te vraća na obalu,
na klupu.
Gdje sam bila...
Tako stvarna u svome smijehu...
Dok mi držiš stopala...
Tako tužna i tako sretna...
Tako predana.
Ti si sve ono što me podsjeća na nepromišljenost...
Koju toliko volim.
Tvoj smijeh je sloboda koja se odbija od moje zidove.
Ležim ti na prsima i opet sam ona djevojčica.
Nedosanjani snovi sad su tu...
Htjela bih ti ošišati pramen kose
da ga spremim u drvenu kutiju.
Htjela bih da mi dotakneš kosti.
Sanjala sam da smo stajali kod vrata
Kraj one slike na kojoj nitko ne zna što je.
Rekla sam ti da se to već dogodilo.
Prepoznajem te jer sam te vidjela u svijetu ideja.
Još jedna brojka se mijenja...
Još jedna bora na licu starca...
Tisuće zatvorenih vrata
Milijuni koraka...
Svi se volimo nadati da će se nešto uistinu promijeniti...
Hm... Pa, možda i hoće, ali ne našom voljom sigurno...
Nekako... Htjela bih zvučati manje skeptično, optimističnije...
Moji koraci odzvanjaju praznom ulicom...
Htjela bih osjetiti sigurnost, a ne nemoć.
Htjela bih čuti barem poznati glas s druge strane slušalice...
Neki znak života.
Prokleto je hladno...
Trudim se ali kao da radim Sizifov posao...
Pitam se, pitam se što će biti sutra...
Htjela bih osjetiti navalu inspiracije i napisati prokleto dobar tekst.
Nešto veselo možda?
Ma, bilo što.
Došla sam
Trebalo mi je dugo da skinem okove od magle i prepustim se
Da kažem da jesam i da hoću
Da koračam
Da vozim
Da ne kočim
Da se smijem
Da popravim razmazanu šminku i vratim se u hladni ostatak dana
Sad sam ovdje
I ondje sam
Simultano
Naravno, kažeš, sve je moguće
Tvoja je kosa pod mojim prstima
A tvoje ogledalo nije poput mog
Ugasi svjetlo
Da vidim samo sjenu sebe
Što se predaje
tvojoj koži
Ja sam odsutna duhom
Želim dopustiti svjetlosti da mi obasja osmijeh
da odem u daleki hladni grad
i budem jednostavno slobodna
slobodna
Želim osjetiti Božić
Želim snijeg koji škripi pod koracima
koracima koji vode u nepoznato
Želim češere dalekih borova na prozoru
Moram ići, zvala me gospođa koja tvrdi da se zove Budućnost
Malo stvari se mene, zaista, tiče…
Možda jedan manji dio ide neko vrijeme samnom,
ali brzo nestane…
a ljudi to ne shvaćaju…
malo uzmem, pa odbacim i idem dalje.
Johnny Štulić
Nacrtaj mi srce na kad ga već nema tamo gdje mu je mjesto.
Noćas sam čudna, možda preiskrena za tvoj ukus.
Ne biram riječi, ne okolišam.
Ono što je, kažem bez imalo straha.
Nadam se. Nadam se da smo mi neka druga priča…
Kažeš, ne bi znali drugačije. Ili ovako ili nikako.
Noćas hodam po cesti i slušam tvoj glas. Pjevamo.
Noćas sam sretna a i plače mi se.
Tražim bilo kakav znak bliskosti.
-Zašto ti mene voliš?
-Zato što ti je glava u oblacima a noge su ti čvrsto na zemlji… ti si jedini čovjek na planetu koji se rasteže dvadeset kilometara uvis.
-Rastežem se, baš se rastežem. Jednog ću dana puknuti na pola…
Hrvoje Šalković; Zec na mjesecu
Na ležaju od danas ona leži
Pomozi mi da ju probudim
Dok kosa joj vijori na vjetru
Želi joj zgaziti sjenu
Kada hoda korača skladno
Ruke su joj valovi
Pomozi mi da skupim prašinu
I saspem joj u lice
Jer hrani se onim što je ostalo od mene
Zaustavi kada krenem
Volim je
Padam na koljena
Ona me škaklja trepavicama
Gleda, šuti, smije se
Pomozi mi da skupim prašinu
I saspem joj u lice
Volim je
Prašina je prekriva
Sitna zrnca na glatkoj koži
Dodir joj je proklet
Pogled otrovan
Gleda, šuti, smije se…
